Posljednji objavljeni post>>> Na putu za ludilo
Ovo što ćete pročitati ispod je pravi zapis sa današnjeg sastanka održanog u mojoj tvornici, ništa nije izmišljeno, iako priznajem da predstavlja otvoreno ruganje, na što se osobno ponosim:
* Počinje ....
* Pregled svega o čemu se razgovaralo na prethodnom sastanku od prije 2 dana.
* Prco predaje raport o odlasku u Ameriku. On je bar kratak ..
* Pregledali smo koliko ko para donosi, iz nekog razloga moj klijent nije naveden, nemam pojma zašto ... 
* Tetka lupeta nešto o nečemu ... slabo kontam čemu ... ali eto, počeo sastanak, treći već u zadnjih 4 sata ...
* Onda je Vreća Soli preuzela mikrofon da nam objasni što će biti s IT razvojem u ostatku ove godine ...
* Vreća Soli kopča svoj komp već 5 minuta. Kad ga je napokon nakopčao na projektor, pregledava svoj inboks još dvije minute, svi šute i čekaju .. ludim kvadratnom progresijom ...
* Tetka mu pušta slajdove, traga pola minute gdje se pali slajdšou, pritisni više F5, molim te, završimo s tim dok smo još mlađahni....
P.S.
Pošto je post bez slika, jedna prigodna i pogodna je dodana sa naše web-foto-galerije http://fotoamater.com/
>>> nastavak
Pretposljednji objavljeni post>>> Umjetnost br. 9
Puno se priča o mangi i animeu, tj. japanskom stripu i crtanim filmovima, pa evo da i ja malo zasolim more...
Ne znam šta da kažem, nit' je vino, nit' je voda...rekao bi' onako više gemišt...
>>> nastavak
>>> Još topli postovi...
>>> UdarnikVeć smo pominjali da je Akihabara okupljalište otakua, tesko prevodiv termin koji obuhvata sve i svašta, ali okvirno možemo reći da riječ „otaku“ označava „hard core“ fanatičnog obožavatelja ili upražnjavača nečega.>>> nastavak | >>> Kafana je moja sudbinaVeć smo pominjali da je Akihabara okupljalište otakua, tesko prevodiv termin koji obuhvata sve i svašta, ali okvirno možemo reći da riječ „otaku“ označava „hard core“ fanatičnog obožavatelja ili upražnjavača nečega.>>> nastavak |
>>> Baiyu bluesBaiyu ili tsuyu je Japanski pojam za kišnu sezonu, ujedno pomalo i sinonim za konstanto crno nebo, nervozan narod i mokre noge. Broj samoubistava, kojih je u Japanu ionako previše - preko 30.000 godišnje, tokom ovih dana skoči, vjerujte s razlogom...>>> nastavak | >>> Ko kosi, ko vodu nosiDanas je nedjelja i kroz prozor gledamo trening univerzitetskog fudbalskog tima, teren nam je pod prozorom novog stana. Sve bi bilo kao u svakoj drugoj drzavi, hrpa klinaca čvrka loptu po prašini, ali je Japan i ovo začinio svojom specifičnom "žličicom Vegete"...>>> nastavak |
>>> Najčitaniji postovi
>>> Hiroyama-Okashima
Naslov čudan, brzi izvještaj o putu do Hiroshime i Okayame, dobro, ne bas toliko brzi....Poslije puno vremena smo osjetili kako to izgleda živjeti i muvati se po malom gradu...Okayama...Ovo "malom" da ide pod navodnike, dolazimo iz Banja Luke i reći za grad od 700.000 ljudi da je mali je glupo, ali opet, već smo tri godine u Tokyu koji je nekih četrdesetak puta veći pa nam sve ovo izgleda kao umanjena kopija jedne Tokijske suburbije. Poređenja radi, grad Ichikawa kojem pripadamo zajedno sa znatno manjim obližnjim Urayasuom ima otprilike toliko, a oba grada su samo jedna velika spavaonica na putu za veliki prljavi Edo ili Tokyo.
Hirošima
Šta više reći, grad sinonim armagedona, krajnje destrukcije, možda najtužnije mjesto na planeti. A opet, grad toliko lijep i živ, pun mladih i zabave, turista, života, kakav paradoks....
>>> nastavak
>> Chichibu - chichiba
Ovdje smo već nekoliko godina i istrošili smo sva izletišta koja možeš naći po turističkim vodičima, pa se sad pomalo okuražimo da odemo i na neka manje poznata i eksponirana mjesta. Tu se javlja jedan problem....Po vodičima i internetu možeš da vidiš fotografije koje je profesionalni fotograf napravio uz bruku opreme, osvjetljenja, pomagača, itd., ali kad dođeš na to mjesto, ispostavi se da je ta atrakcija bar za upola manje zanimljiva. To nam se desilo par puta, ništa strašno. Mjesta koja smo išli da vidimo su i dalje bila atraktivna, ali u manjoj mjeri nego na slikama, možda su naša očekivanja, nastala na osnovu tih slika, bila prevelika, ne znam.
Tako smo se na vrhu mt. Takao odlučili za spuštanje najtežom stazom da bi vidjeli neki prelijep vodopad, da bi se ispostavilo da je to malo jači potok, a vodopad ravan onom pored banjalučkog Venecija mosta sa Mejdanske strane (za one koji nisu iz BL, radi se o nimalo ekološki napravljenom slivniku otpadnih voda)....
Uglavnom, odlučimo se na izlet u Chichibu, grad u Saitama prefekturi sjeverno od Tokya, da posjetimo polja pflox subulata, nekog niskog cvjetića, koje je pripremljeno tako da se ljudi fotografišu u tim bojama, sjede i zameze, malo se opuste....
>>> nastavak
> > > Kutak za sportski trenutak
Ostao sam dužan za par događaja, pa evo da platim ceh.... U oba slučaja glavni "krivac" što su se dogodili je jedna naša prijateljica iz Češke, pa joj se ovim putem još jednom i zahvaljujem. Prvo da ispričam kako je bilo na trci formule 1 za veliku nagradu Japana negdje tamo u septembru.
Drugi događaj, ništa manje interesantan, je bio odlazak na finale Svjetskog kupa u fudbalu Mančester Junajted protiv Kite (?!). Ovaj put u još većem stilu, vjerovatno najbolji odlazak na tekmu u životu, daj Bože da budem doživio još ovakvih. Imali smo karte namjenjene Češkom ambasadoru, što u stvari znači odlična mjesta+klopa u neograničenim količinama+alkohol u istim...
>>> nastavak
>>> Zemlja čuda
Stvarno jeste. Japan - zemlja čuda. Da mi je neko prije 15-ak godina rekao da ću slušati "Zenica blues" i još neke pjesme "Zabranjenog pušenja" na srpskom jeziku u Tokiju, rekao bi mu da se ostavi rakije...Ali, čuda se dešavaju. Emir Kusturica, Nele Karajlić i čitav "The No Smoking Orchestra" je u četvrtak svirao u Tokyu pred preko 3000 ljudi u potpuno novoj JCB Hall dvorani.
>>> nastavak...
>>> Tokyo Motor Show
>>> nastavak...
>> E-lovers
Otkako sam ja došao ovamo, koristimo Verin nalog na Skypu. Bilo nam gnjavaža otvarati neki zajednički nalog pa obaviještavati narod kako ide....E, to ima lošu stranu, ne možemo da živimo od nekih ljubavnika koji bi da bace neku romansu preko Skypa, a valjda im je zanimljivo to što živimo u Japanu (tj. što Veri živi u Japanu, mene oni baš i ne žele u toj cijeloj kombinaciji). Uglavnom, dnevno dobijemo bar 4-5 zahtjeva za autorizaciju naloga sa svih strana svijeta. Dole su oni najsočniji koje sam odabrao i sačuvao od zaborava....
>>> nastavak...
>>>> Harajuku - sajam budala
Već duže vrijeme čuvam ovu temu za jedan malo duži i studiozniji post, pa evo ga sad. Harajuku je stanica u centru Tokija koja je otvorena 1906. i preživjela sve nedaće od tada uključujući i saveznička bombardovanja pred kraj rata koja su ubila više ljudi nego atomke u Hirošimi i Nagasakiju, tako da je sama zgrada već atrakcija.Obližnji nadvožnjak preko pruge je u novije vrijeme postao okupljalište buntovnih tinejdžera i svih koji se tako osjećaju, a imaju potrebu da budu zapaženi. Ovo je fin način da se objasni da se ovdje skupljaju takve neopjevane budale da bi Merilin Menson ovdje prošao maltene nezapažen....
>>> nastavak...
